Spomenici kulture

Na ovoj stranici smo pretstavili ukratko najvaznije objekte od kulturnog i istorijskog znacaja za Travnik i Bosnu i Hercegovinu.

bullet

bullet
bullet

  Dzamije








 

bullet
bullet
bullet
bullet

bullet
bullet

bullet

bullet

bullet

 

Sva prava zadrzana ********** Travnik's Homepage 1997 © **********

 

Posaljite E- mail na: travnik@geocities.com sa pitanjima i komentarima u vezi Travnik's Homepage
Copyright © 1998 Travnik's Homepage
Posljednja izmjena uradjena: November 18, 2001 22:19

 

 

STARI  GRAD

Stari grad

Jedini spomenik iz srednjeg vijeka koji se sacuvao u Travniku je Stari Grad (Kastel). Izgradjen je u doba bosanske samostalnosti u prvoj polovini XV stoljeca, pretpostavlja se u vrijeme bosanskog kralja Ostoje ili kralja Tvrtka II. Grad se sastoji od nekoliko arhitektonskih cjelina, vrlo skladno
sklopljenih u cjelokupan izgled

tvrdjave, pri cemu je vjesto vodjeno racuna o izgledu terena i svrsi svakog pojedinog bedema. Na najuzvisenijem manjem platou smjestila se masivna

desetougaona odbrambena kula u kojoj se nalazi tamnica, a u njenom podnozju je zidana cisterna. Od bastiona se prema sjeverozapadu spusta veliki zastitni zid i strme stepenice koje vode u donji dio grada. Prema jugoistoku se od bastiona ulazi u donji dio grada kroz vece, zidovima zasticeno dvoriste.
Na tom platou stoji sesnaestougaona kula na dva sprata sa puskarnicama. U blizini se nalazi jedna zasvodjena pravougaona zgrada koja je mogla biti crkva, ali pouzdanih dokaza o tome nema.

Uz zapadni zid do ulaza u tvrdjavu Turci su podigli dzamiju. Od nje se sacuvala samo kamena munara ugradjena direktno u zid tvrdjave. U nauci je podijeljeno misljenje oko toga na cije ime je dzamija podignuta - da li na Mehmeda II ili Bajezita II. Travnicani su je prozvali gradska dzamija. Pretpostavlja se da je bila sagradjena krajem XV ili  pocetkom XVI stoljeca. Nakon sto su zauzeli tvrdjavu, Turci su je prosirili prema jugoistoku i u njoj sagradili zgrade za smjestaj vojske, stoke i opreme.

Vec u XVI stoljecu, vjerovatno na mjestu nekadasnjeg srednjovjekovnog podgradja, uz tvrdjavu se formira najstarija ulica u Travniku - mahala Varos. Izmedju nje i Starog grada je duboka, uska klisura potoka Hendek, presvodjena visokim kamenim mostom kojim se iz Varosi dolazi do pred sam grad.

pogled na tvrdjavu

ulaz u tvrdjavu

Most je podignut na visokim kamenim stubovima i presvodjen je polukruznim svodom. ne zna se kada je gradjen, ali se pretpostavlja da je to turska tvorevina jer je u srednjem vijeku, obzirom na odbrambenu funkciju grada, na tom mjeszu mogao postojati samo pokretni most.

Tvrdjava sa mostom predsavlja danas jedan od najbolje sacuvanih primjera fortifikacione arhitekture iz XV stoljeca u Bosni i Hercegovini.

 

Tvrdjava sa mostom predsavlja danas jedan od najbolje sacuvanih primjera fortifikacione arhitekture iz XV stoljeca u Bosni i Hercegovini.

  Na  pocetak  stranice

 

JENI DZAMIJA


jeni dzamija

Najstariji objekat iz turskog perioda u Travniku je Jeni dzamija.
Jeni na turskom jeziku znaci nova, sto upucuje da je na mjestu ove nekada stajala starija bogomolja. Jeni dzamiju je podigao neki Hasan-aga 1549. godine, sto se vidi iz natpisa na turskom jeziku uklesanom na kamenu plocu koja je uzidana iznad ulaza u dzamiju.
To je jednostavna gradjevina zidana u kamenu, skladnih proporcija, kvadratnog tlocrta, prekrivena kupolom. Cistoca formi i elegancija se ogledaju u vanjskom izgledu gradjevine i unutrasnjoj dekoeaciji. Posebno je lijepo klesana kamena perforirana ograda na mimberi i makfilu.
Ranije je pred dzamijom bio trijem sa cetiri kamena stuba i tre kupole sa kojih je u toku prvog svijetskog rata skinuto olovo, nakon cega je trijem propao. Poslije je na to mijestu dogradjena manja zgrada koja je dosta narusila prvobitni sklad dzamije.
Uz dzamiju je locirano groblje u kome semogu naci nisani razne starosti, a podizani su u razdoblju od XVI stoljeca pa sve do osamdesetih godina ovog stoljeca. Tu stoji turbe bosanskog vezira Abdulah-pase Defterdarije iz 1785. godine.

Na  pocetak  stranice

 

SULEJMANIJA ( SARENA )


sarena dzamija

U podnozju tvrdjave, u danasnjoj Donjoj carsiji podignuta je vec u XVI stoljecu Gazi-agina dzamija. O njenom donatoru nisu sacuvani nikakvi podaci. Posto je bila u jako losem stanju, 1757. godine na njenom mjestu vezir Sopa Salem Camil Ahmed-aga podize novu dzamiju, koju su stanovnici mahale prozvali Camilija. Objekat je u donjem dijelu imao bezistan, a oko njega su bili nacickani mnogobrojni ducani u kojima su se razvijali raznovrsni orijentalni zanati.

bezistan

Camilija je izgorila u pozaru 1815. godine, a na njenom mjestu je novu dzamiju podigao bosanski vezir Sulejman-pasa Skopljak.
To je monumentalna gradjevina koja pociva na masivnim kamenim
stubovima medjusobno povezanim plitkim lukovima.

U prizemlju je bezistan, a pod kolonadom su smjesteni ducani. Sulejmanija predstavlja jedinstven primjer u osmanlijskoj arhitekturi gdje se ista gradjevina koristi u sakralne i svjetovne svrhe.

suveniri

ljetnikovac

Druga zanimljivost vezana za ovu dzamiju , po cemu je i prozvana Sarena dzamija, slikana je dekoracija koja krasi njene unutrasnje i vanjske zidove. Na spratu su izmedju prozora naslikani biljni motivi.Pored rascvjetalog drveca, vinove loze i jablanova, predstavljene su i i vaze, ibrici

  i drugo posudje kojem je naivni umjetnik dao vjeran izgled posudja kakvo se u to vrijeme proizvodilo u kazandzijskim radionama.

Enterijer je posebno bogato dekoriran. Narocito se isticu lijepo slikane ornamentalne partije nad mihrabom i lucnim poljima nad prozorima. Na galeriji iznad prozora u kaligrafski izvedenom arapskom pismu ispisana su imena najblizih Muhamedovih sljedbenika. Zivopisno je ukrasena kasetirana tavanica i drveni stubovi koji nose galeriju i stropnu konstrukciju. Munara se nalazi na lijevoj umjesto na desnoj strani dzamije kako je, inace, pravilo kod islamskih bogomolja. Predpostavlja se da je munara starija od dzamije i da potice od prethodne Camilije.

sarena dzamija

U posljednjih dvadeset godina Sulejmanija je restaurirana, bezistan stavljen u funkciju i rekonstruiran nekadasnji zanatsko-trgovinski centar oko nje.
U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992.-1995. godine Sarena dzamija je ostecena prilikom granatiranja sa Vlasica, no ipak tjesi saznanje da za tog vremena Travnikom nije zavladala, kako "herceg-bosanska", tako ni paljanska ideologija sto bi u protivnom znacilo vjerovatno kraj i za Sarenu i sve ostale dzamije Travnika.

Na  pocetak  stranice

 

HADZI ALI-BEGOVA

hadzi ali-begova dzamija

Bosanski vezir Mehed-pasa Kukavica 1757. godine podize dzamiju u Gornjoj carsiji. Dzamija je stradala u pozaru, pa je na tom mjestu Hadzi Ali-beg Hasanpasic podigao novu bogomolju 1856. godine. Nad ulazom je ugradjena kamena ploca sa natpisom na turskom jeziku, u kome se pominje ovaj dobrotvor. Dzamija je jednostavna gradjevina kvadratne osnove, sa drvenim
trijemom nad ulazom. Na zapadnom ulazu je 1866. godine ugradjen suncani sat, jedini ove vrste u Bosni i Hercegovini. Sat je tipican primjerak arapske konstrukcije. Pokazivao je vrijeme "a la turka", sto znaci da se sati pocinju odbrojavati od trenutka zalaska sunca, a ne od ponoci, kao kod suvremenog racunanja vremena. Vrijeme se ocitava prema vrhu stijenke koju baca metalni siljak postavljen okomito na zid dzamije.

Uz Ali-begovu dzamiju stoji manja nekropola u kojoj je pored nekih znamenitih licnosti XVIII i XIX stoljeca sahranjen i sin Mehmed-pase Kukavice, Miri Miran Ibrahim-pasa i donator sadasnje dzamije Hadzi Ali-beg Hasanpasic. Nad njegovim mezarom su lijepi nisani sarajevske provencije, radjeni u bijelom kamenu.

Na  pocetak  stranice

 

TESKEREDZICA

teskeredzica dzamija

U Poturmahali je u XVIII stoljecu podigao dzamiju neki Muslihudin, po kome se ova mahala u to vrijeme zvala Muslihudinova mahala. Dzamiju su 1863. godine obnovili Hamdibeg Dervisbeg Teskeredzic, sto sazanajemo iz natpisa o njenoj obnovi, koji je sacuvao u Divanu (zbirka pjesama) Fadil-pase Serifovica iz Sarajeva.

Gradjevina je kvadratne osnove i ima lijepu kupolu. Nad ulazom stoji jednostavan trijem na cetiri stuba. U krugu dzamije je, pored nekoliko clanova porodice Teskeredzic, sahranjen Mehmed Dzudi Cohadzic, pjesnik rodom iz Sarajeva.

Posjedovao je bogatu biblioteku starih knjiga. Bio je u kadijskoj sluzbi u Travniku, gdje je i umro. Naslijedio ga je njegov sin Mustafa Enisi, koji je takodje bio pjesnik i sahranjen je u istom groblju.
1845. godine u ovom groblju je sahranjen neki Ekic efendija, koga mjestani pamte kao odlicna nalbanta (potkivac konja) i veterinara. U natpisu na uzglavnom nisanu stoji da je bio nalbant majstor (usta) i ime mu je bilo Mehmed-aga. O njemu se sacuvalo predanje da je potkivajuci konja imao obicaj ispod potkove staviti jedan dukat, u slucaju kada se putnik spremao na duzi put. Time je zelio dokazati da ce potkova izdrzati cio put i da ce na kraju on ponovo dobiti svoj dukat, ako putnik bude imao srece da se ziv i zdrav vrati u Travnik.

Na  pocetak  stranice

 

KONATORSKA

konatorska dzamija

Na mjestu nekadasnje mahale Konator, u donjoj carsiji, stoji manja dzamija sa neobicno strmim krovom i drvenom munarom. Nije poznata godina njene gradnje, ali se iz kronograma koji stoji nad ulazom u dzamiju vidi da je obnovljena 1863. godine od sredstava koja su prikupili stanovnici Konatormahale.

Danas ova dzamija sluzi kao privatni stambeni i poslovni objekat.
U donjem lijevom uglu se vidi stara trgovacka skola i stamparija.

Na  pocetak  stranice

 

LUKACKA

nisan

Nakon pozara iz 1903. godine koji je zahvatio i mahalu Luke, izgorjela je i dzamija koja je po mahali nazvana Lukacka dzamija. Iz natpisa uklesanog u kamenu plocu nad ulazom u dzamiju saznajemo  saznajemo da ju je sagradila zena nekog Meras-pase u XVIII stoljecu. Nakon pozara obnovio ju je poglavar madjarski, austrijski i bosansko-hercegovacki - baron Stefan Burijan. Tom prilikom dozidan je gornji dio zgrade i dogradjen trijem nad ulazom sa vitkim stubovima koji imaju lijepo

nisan ukrasene baze i kapitele.

Dzamija vec duze vrijeme ne sluzi svojoj svrsi. U toku drugog svjetskog rata srusena je munara. Zgrada je adaptirana za smjestaj trgovine.
Ispred dzamije je manja nekropola sa nisanima iz XVIII i XIX stoljeca.

 

VAROSKA

varoska dzamija U mahali Varos danas stoji dzamija koja je izgorjela pocetkom ovog stoljeca. Prvobitna dzamija koja mogla biti veoma stara, gradjena je od drveta i cerpica, pa je sva izgorjela u pozaru 1903. godine. Novu bogomolju vlastitim sredstvima podigla je Ziba hanuma Arnautovic-Kopcic.
Izgradjena je u pseudomaurskom stilu koji je u to vrijeme bio veoma omiljen kod bosanskohercegovackih arhitekata. Udzamiju se ulazi kroz visoko predvorje. Fasada i povrsine oko prozora su ukraseni ornamentalnim detaljima a  prostor bogomolje je nadkriven kupolom koja ima oblik lukovice.

Na  pocetak  stranice

 

LONCARICA

loncarica Nema pouzdanih podataka kada je ova dzamija nastala, ali se predpostavlja da je to bilo u prvoj polovini XVIII stoljeca. Iz zakladnice bosanskog valije Mehmed-pase Muhsinovica (1767) saznajemo da je dzamija bila dotrajala i da ju je vezir obnovio i tom prilikom uz dzamiju sagradio   medresu i mekteb (osnovnu vjersku skolu). Dzamija je sradala u pozaru 1903. godine, nakon cega ju je obnovio hadzi Salih Kopcic. loncarica

Dzamija je jednostavna zidana gradjevina kvadratne osnove sa cetverovodnim krovom. Ima manje dvoriste koje je sa dvije strane zatvoreno prizemnim zdanjem bivse medrese. Ispred dzamije je nekropola ukojoj su sahranjene ucene licnosti, vecinom upravitelji Mehmed-pasine i Elci Ibrahim-pasine medrese, te imami (vjerski sluzbenici) Sulejmanije, dzamije koja se nalazi unjenoj blizini.
Tu se nalazi grob Ibrahima Firdusa, livanjskog kapetana. Nadgrobnik je ukrasen elementima bosanske ornamentike. Ibrahim-beg je bio livanjski kapetan i muteselim, jedna od vodecih politickih licnosti u to vrijeme u sjeverozapadnoj Bosni. Ucestvovao je u pokretu Huseina kapetana Gradascevica protiv vrhovne vlasti, a zbog svog kontraverznog ponasanja pao je u nemilost naroda i vlasti. Umro je1837.godine pod nedovoljno jasnim okolnostima. Iz toga vremena je spomenik nad njegovim grobom. 1930. godine. Potomci su mu obnovili spomenik i tom prilikom je na jednoj strani uzglavnog nisana dodat natpis na bosanskom jeziku.

Na  pocetak  stranice

 

MEDRESE

Elci Ibrahim-pasina medresa

Elci Ibrahim-pasina medresa

1706. godine bosanski vezir Elci Ibrahim Pasa u mahali Osoje izgradio je medresu, srednju islamsku teolosku skolu. U njoj je bila osnovana prva gradska biblioteka, kojoj je Ibrahim-pasa poklonio 103 rukom pisane knjige. Prilikom gradnje zeljeznicke pruge, 1892. godine medresa je srusena, ali je nedaleko od nje izgradjena nova zgrada. Sredstva je izdvojila tadasnja Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Projekat je uradio arhitekta Cirilo Ivekovic, autor poznate gradske vijecnice u Sarajevu. Nova medresa je izgradjena u pseudomaurskom stilu. Zgrada sa cetiri strane zatvara prostrano pravougaono dvoriste sa fintanom, koje se doima atraktivni u bogatoj igri svjetlosti i kitnjastoj dekoraciji otvorenog trijema koji pociva na stubovima. Objekat Medrese je bio prodajni salon namjestaja "Sipad" od 1985. godine do pocetka agresije na Bosnu i Hercegovinu, 1992. godine. 1994. godine objekat Medrese je nakon vise od 50 godina ponovo u funkciji skole koja je internatskog tipa sa punim nazivom "Elci Ibrahim-pasina medresa Travnik". To je skola tipa gimnazije prosirene sa vjerskim predmetima, nastavni proces traje 4 godine i ravnopravna je sa svim ostalim srednjim skolama posto je priznata i verifikovana od nadleznog Federalnog Ministarstva obrazovanja, nauke kulture i sporta Federacije Bosnie i Hercegovine.Skolske 1997/98 godine prva generacija ucenika zavrsila je svoje skolovanje u ovoj Medresi.

Nova medresa je prozvana Fejzija medresa, po efendiji Fejziji Dzulicu koji je bio odlican kaligraf i kaligrafski izveo kronogram o izgradnji medrese. Autor kronogram je Ibrahim-beg Basagic, cije se pjesnicko ime Edhem pominje u tekstu. Kamena ploca sa tim natpisom stoji na dvorisnom zidu, desno od ulaza.
Prilikom izgradnje dzamije koja je sastavni dio objekta Medrese uzidane su dvije kamene ploce sa natpisima - dva tariha sa unutrasnje strane dzamije, lijevo i desno od ulaza u dzamiju. Desno od ulaza je kamena ploca - tarih iz 1706. godine kada je prvobitna Medresa sagradjena a lijevo od ulaza je kamena ploca - tarih iz 1781. godine kad je prvobitna medresa obnovljena od strane muderisa hadzi Saliha.

1972. godine knjizevnik Ivo Andric je otkrio spomen ploco na kojoj je bakrenim slovima ispisan tekst o prvoj travnickoj biblioteci koju je u medresi osnovao Ibrahim-pasa. Spomen ploca se nalazi pored ulaza u zgradu.

Andric otvara boblioteku Ivo Andric otkriva spomen plocu na prvoj travnickoj biblioteci
 

Medresa Mehmed-pase kukavice

medresa Mehmed-pase Kukavice

Drugu medresu, u gornjoj carsiji, podigao je bosanski vezir Mehmed-pasa Kukavica 1760. godine, ali je ona izgorjela u pozaru. Sacuvao se samo dio dvorisnog zida i visoki kameni, lucno sazvodjeni ulaz, nad kojem je ugradjena ploca sa kronogramom o podizanju medrese. U dvoristu stoje nadgrobnici iz XIX stoljeca sa bogato ukrasenim nisanima i sarkofazima. Tu se jos vide ostaci nekadasnjeg turbeta koje je stajalo nad grobom bosanskog vezira Mehmed-pase Jeniseherlije, koji je umro 1806. godine. Sacuvao se njegov nadgrobnik izmjesten nedaleko od turbeta.

Na  pocetak  stranice

 

SAHAT  KULE

U proslim vremenima sahat-kule su imale znacajnu ulogu. Tada su samo rijetki i bogati pojedinci posjedovali satove, dok je ostalo stanovnistvo vrijeme mjerilo jedino satovima sa sahat-kula. To su gradjevine visoke   do 20 metara. Podsjecaju na zvonike koji su se gradili u primorskim gradovima. U unutrasnjosti su postavljene drvene stepenice koje vode na vrh kule gdje je smjesten satni mehanizam. Brojcanici sa kazaljkama su postavljeni na sve cetiri strane, da bi se sa raznih mjesta u gradu moglo ocitavati vrijeme. Satovi su pokazivali izvona otkucavala vrijeme "a la turka". U proslim vremenima Travnik je bio naseljen iskljucivo muslimanskim zivljem, koji je bio obavezan, u odredjeno vrijeme, posvetiti se molitvi pet puta u toku dana. Tako su sahat-kule pored utilitarne imale i sakralnu ulogu, obavjestavajuci stanovnistvo o vremenu molitve.

Travnik je jedini grad u Bosni i Hercegovini koji ima dvije sahat-kule. Starija se nalazi u donjoj carsiji na Musali, prirodnoj zaravni ispod Starog grada. Na musali su se u tursko doba obavljale molitve pod otvorenim nebom u vrijeme vecih vjerskih praznika. Ne zna se kada je ova sahat-kula sagradjena. Na njoj su se sacuvale dvije ploce sa natpisima o obnovi. 1811. godine kulu je obnovio bosanski vezir Hilmi Ibrahim-pasa, a 1815. godine je neki Hazin Ibrahim-pasa obezbjedio sredstva za njen popravak.

musala Na starim crtezima i gravirama ovog dijela Travnika moze se vidjeti da je sahat kula ponovno obnavljana izmadju 1878. i 1892. godine. 1903 godine je u pozaru izgorio drveni krov, nakon cega temeljnom rekonstrukcijom sahat-kula dobiva danasnji izgled. Od 1992.-1995. Musala biva ostecena prilikom granatiranja Travnika sa Vlasica da bi se nakon "dejtonskog sporazuma" njen krov sa potkrovom i dijelom gdje su smjesteni satni mehanizmi renovirao.

Sahat-kula Musala sa prilaza iz Potur-mahale.

Druga sahat-kula je podignuta je podignuta u gornjoj carsiji, uz Hadzi Ali-begovu dzamiju. Pretpostavlja se da ju je sagradio Mehmed-pasa Kukavica u XVIII stoljecu.
1817. godine obnavlja je Sulejman-pasa Skopljak. Tada joj je dogradjen cetvorovodni drveni krov na stubice, ispod kojeg se nalazi prostor za smjestaj zvona. Tom prilikom je posredstvom austrijskog konzula Von Simschena narucen sat sa cetiri mine i zvonom koje otkucava pune sate i cetvrtine. Nakon velikog pozara, 1856. godine ostecenu sahat-kulu temeljito obnavlja Hadzi Ali-beg Hasanpasic. Sahat-kula kod Hadzi ali-begove dzamije

Sahat-kula u Gornjoj carsiji

14. Juna 1973.godine kula se srusila, pa je objekat u potpunosti rekonstruiran 1977. godine.

Na  pocetak  stranice

 

STARA TRAVNICKA KUCA

bosanski stil gradnje U mahali Osoj su se sacuvali objekti stare stambene arhitekture iz XIX vijeka zahvaljujuci tome sto katastrofalni pozar koji je izbio 1903. godine u Donjoj carsiji, nije zahvatio dijelove grada koji su se nalazili na desnoj obali Lasve.
U Osoju se i danas grade kuce u stilu stare bosanske arhitekture. Tipicna travnicka kuca sa kraja proslog vijeka imala je isturen gornji sprat u vidu erkera. Prizemlje je obicno zidano u kamenu, a gornji dijelovi od dizme i sepera. Krov je pokriven sindrom. Kuce se prema bastama, koje su obicno ogradjene visokim zidom, otvaraju dugackim drvenim verandama, a prema ulici manjim prozorima. Mahale su se gradile slobodno, bez odredjenog plana, ali sepostovao osnovni zakon-pravo na slobodan vidik.
Zato su na prvi pogled kuce po mahalama razbacane bez reda, ali svaka od njih zauzima idealan polozaj u prostoru tako da je ziteljima omogucen lijep pogled na okolinu.
Posto Osoje spada u kulturno-istorijsku zonu, to se u ovoj ulici i danas podizu kuce u stilu stare bosanske arhitekture.

Na  pocetak  stranice

 

PRAVOSLAVNA CRKVA  I  SKOLA

pravoslavna crkva

Iako je sredinom XVIII stoljeca Travnik bio naseljen pravoslavnim stanovnistvom, medju kojima su vecinom bili trgovci, sve do polovine XIX stoljeca nije bilo pravoslavne crkve u gradu. Vjerska sluzba se obavljala u obliznjem selu Grahoviku koje je imalo crkvu, odakle je dolazio pop i u Travnik i pod otvorenim nebom odrzavao sluzbu. Dozvolom turske vlasti 1854. godine izgradjena je pravoslavna crkva u Travniku. U ovoj crkvi cuvaju se vrijedne stare ikone: Deisis (XVII st.-sl.dole lijevo) , Bogorodica sa arhandjelima i svetiteljima (XVIII st.) i Bogorodica sa malim Hristom i svetiteljima (XIX st.-sl.dole desno). Takodje se tu cuvaju i stare crkvene knjige iz XVII i XVIII stoljeca. To su grcko Jevandjelje, Psaltir i Apostol i srpski Palstir sa caslovcem i srpski Oktoih sa grbom Crnojevica.

ikona

Pored crkve je 1870. godine podignuta zgrada srpsko-pravoslavne skole. Zemljiste za gradnju poklonio je Semsi-beg Hasanpasic-Kukavcic. Sredstva za izgradnju zgrade izdvojila je srpsko-pravoslavna opstina i turska vlast u iznosu od 80000 grosa.  ikona
Zgrada je vise puta preuredjivana i pretvorena u parohijski dom. I danas se koristi u stambene svrhe. Uz crkvu se nalazi groblje na kome je sahranjivanje pocelo polovinom XIX stoljeca, ali spomenici iz tog vremena nisu sacuvani.

Na  pocetak  stranice

 

GROBLJA

nisan

Posebnu zanimljivost u Travniku cine veliki kompleksi starih grobalja locirani su u gradu, a manje nekropole iz XVIII i XIX stoljeca su smjestene uz samu glavnu ulicu. Grad je sa svih strana opasan grobljima raznih konfesionalnih grupa.
Posebnu vrijednost imaju bogato ukraseni islamski nadgrobnici iz XVIII i XIX st. sa natpisima, locirani uz Hadzi Ali-begovu dzamiju , Lukacku dzamiju i u dvoristu bivse medrese Mehmed-pase Kukavice. Tu su sahranjeni bliski rodjaci pojedinih vezira i visoki dostojanstvenici koji su bili u njihovoj sluzbi.
Na nisanima su lijepo klesani natpisi u arapskom pismu, koji pretstavljaju svojevrsne dokumente u kamenu.
Od posebnog znacaja su Sehitski nisani koji se nalaze na poturmahalskom groblju kod dzamije na Loncarici i na maloj nekropoli koja je locirana iza Hotela "Orijent". To su najstariji nisani. Poticu sa kraja XV st., iz vremena turskog osvajanja Bosne.

nisan

nisan

nisan

Klesali su ih domaci majstori koji nisu dobro poznavali pravi izgled nisana, te su ih radili po uzoru na krscanske nadgrobne stecke, u obliku stuba. Zbog toga su ovi nisani velikih dimenzija, negdje visoki i preko dva metra. Na starim grobljima se sacuvao i jedan broj nisana bez natpisa. Oni su u Travniku podizani sve do pocetka XVIII st., kada je arapsko pismo u potpunosti prihvaceno kod klesara i od tada se bez izuzetaka pojavljuje na svim nadgrobnicima.

JEVREJSKO I KATOLICKO GROBLJE

Jevrejsko groblje na Bojni, brezuljku na jugozapadnom dijelu Travnika, potice iz XVIII stoljeca. Najstariji datiran spomenik je iz 1762. godine. Nadgrobnici su poluoblicaste forme, a na prednjoj strani spomenika su uklesani natpisi na hebrejskom jeziku.
1979. godine na groblju je podignuto spomen-obiljezje u znak sjecanja na neduzno stradale zrtve u drugom svjetskom ratu. Vec polovinom XVIII st. u Travniku je formirana jevrejska opcina i to je bila najstarija i po broju najveca jevrejska opcina u Bosni iHercegovini poslije Sarajeva.

jevrejsko groblje

U blizini jevrejskog groblja smjesteno je katolicko groblje u kome se sahranjivanje pocelo vrsiti u XVIII stoljecu, ali se nisu sacuvali spomenici iz tog perioda. U posebno ogradjenom prostoru nalaze se grobovi svecenika i profesora koji su predavali u nadbiskupijskoj gimnaziji u Travniku. Na njihovim grobovima stoje zeljezni krizevi sa raspelima. Tu je sahranjen znameniti istrazivac, biolog profesor Erich Brandis. U istom groblju je sahranjen i gimnazijski djak Petar Barbaric, koji je bio izuzetno posvecen vjeri. Umro je mlad i oko njegove osobenosti se kod religioznog svijeta stvorilo vjerovanje o njegovim svetackim atributima. Po pricanju ocevidaca, nad Barbaricevim grobom je nakon smrti sijala neka cudna svijetlost. Smatra se da su njegovi zemni ostaci kasnije preneseni na neko drugo mjesto. Nad grobom se sada nalazi spomenik novijeg datuma.

katolicko groblje

 

Na  pocetak  stranice

 

TURBETA

Travnik je grad sa najvecim brojem turbeta (mauzoleja) u Bosni iHercegovini. Ne racunajuci Jeniseherlijino sruseno turbe, koje se nalazilo u dvoristu bivse medrese Mehmed-pase Kukavice i poruseno turbe Rehima i Rahime, koje je nekad stajalo na groblju smjestenom iza hotela, u gradu su sacuvan cetiri otvorena i dva zatvorena turbeta. Turbeta otvorenog tipa su viseugaone ili cetvorougaone osnove sa stubovima koje su medjusobno vezane lukovima. turbe pod lipom
Turbeta su prekrivena mrezastim zicnim kupolama, a izmedju stubova je kovana zeljezna ograda. Zatvorena turbeta su jednostavne, manje zidane gradjevine prekrivene cetveroslivnim krovom.
Kod hotela se nalaza dva turbeta pod kojima su sahranjena trojica bosanskih vezira . Pod turbetom sestougaone osnove sahranjen je valija Perisan Mustafa-pasa, koji je Bosnom upravljao od 1796. do 1798. godine. Sarkofag i nisani su bogato dekorirani stiliziranim biljnim ornamentima.
Cetverougaono turbe sa osam kamenih stubova je podignuto nad mezarjima dvojice vezira : Muhsin Zade Abdulah-pase i Hafiz Ali Dzelaludin-pase. Abdulah-pasa je cetiri puta postavljan za vezira. Umro je 1748. godine. U natpisu koji je uklesan na uzglavnom nisanu pise na turskom jeziku da je bio i veliki vezir. Nadgrobnik je lijep rad carigradskih majstora.
I spomenik koji stoji nad mezarom Dzelaludin-pase je carigradske provenijencije, izuzetno lijepo dekoriran. U ornamentici se pojavljuju elementi turskog baroka. Dzelaludin-pasa je za bosanskog vezira postavljen 1819. godine i na tom polozaju je ostao sve do svoje smrti 1822. godine. Dzelalija je bio veoma strog vezir. Cim je dosao u Travnik dao je smaknuti tri stotine bosanskih begova i sedam kapetana.
Na zidu jedne stare kuce koja je stajala nedaleko od turbeta, bio je postavljen arsin (turska mjera), a na oba kraja zeljezne sipke bio je utisnut Dzelalijin pecat. Po cijeloj Bosni se pronio glas o ovom arsinu, kao upozorenje da za svakoga vazi ista mjera u dodjeli pravde. U travniku je bilo ko mogao izmjeriti tkaninu na tom arsinu ako je mislio da ga je trgovac prevario, sto se u Dzelaludinovo vrijeme rijetko desavalo.

U groblju pored Jeni dzamije sahranjen je bosanski vezir Abdulah-pasa Deftedarija, rodom iz Sarajeva. Cetiri godine se nalazio na polozaju vezira. Umro je 1785. godine. Vjeruje se da je bio otrovan jer nije htio postupiti po nalogu porte, vezano za neki spor sa Austrijom. Tom prilikom je navodno rekao: "S ramena glavu dajem, a kamena jednog ne dam". Radilo se tu o nekim granicnim bosanskim teritorijama koje su se trebale ustupiti Austrijancima. Turbe podignuto nad njegovim mezarom je cetverougaone osnove sa osam stubova. Nadgrobnik je ukrasen ornamentima neobarokskog stila.
Uz derventsko groblje stoji turbe pod kojim je sahranjen travnicki muftija Mehmed efendija, ucen i postovan covjek injegova zena Ajisa. Nadgrobnici su lijep rad sarajevskih klesara. Na ovom groblju su sahranjeni mnogi znameniti ljudi iz XVIII i XIX stoljeca, ali tu ima i mnogo starijih nisana bez natpisa koji poticu iz XVI i XVII stoljeca.

Na maloj nekropoli iza hotela stoji zatvoreno turbe u kome je sahranjen pjesnik i sejh hadzi Abdulvehab Ilhamija iz Zepca. Pisao je pjesme na bosanskom i turskom jeziku i kroz njih kritikovao tadasnji poredak u zemlji.
Zbog toga ga je Dzemaludin-pasa pozvao u Travnik i tu pogubio 1821. godine. Na istocnom ulazu u grad, u Docu, nalazi se turbe zatvorenog tipa podignuto nad mezarom Ibrahim dede iz Horosana. Ibrahim dedo se borio u vojsci Mehmeda II Fatiha i poginuo tu prilikom osvajanja ovih teritorija. U jednoj levhi koja se cuva u njegovom turbetu stoji da je posjedovao neke neuobicajene sposobnosti i da je bio vidovit.

Na  pocetak  stranice

 

ISUSOVACKA GIMNAZIJA

gimnazija 1882. godine Vrhbosanska nadbiskupija osniva Gimnaziju u Travniku. Zgrada je podignuta do 1888. godine na desnoj obali Lasve, na mjestu gdje je nekada bila turska vojarna, dzamija i tophana (radionica za lijevanje topova).
Arhitektonski kompleks na dva kata sa cetiri strane zatvara atrijum u koji je ukljucena i jednobrodna bazilikalna crkva polukruzne apside i poluoblicastog svoda.
Crkva je posvecena sv. Alojziju. Na prednjoj strani zgrade je crkveno procelje, a iznad njega zvonik radjen u neobaroknom stilu. Crkva sa sjemenistem izgradjena je po projektu arhitekte Ivana Holca. Enterijer je bogato ukrasen biljnim i geometrijskim ornamentalnim partijama, a na svodu su medaljoni sa likovima svetitelja koji predstavljaju likovno najvrijednije dijelove u crkvi. Crkva danas nije u funkciji.
Uz gimnaziju je bilo i dijecije sjemeniste u kojem su boravili internisti (seminarci) koji su se pripremali za bogoslovije. Skolu su pohadjali i vanjski djaci, eksternisti, koji su pripadali drugim konfesijama i pripremali se za pozive u drzavnoj sluzbi.
Zahvaljujuci predanosti pojedinih profesora, u gimnazijskim kabinetima su vremenom sakupljeni bogati i vrijedni eksponati iz raznih oblasti, te su formirane nekolike zbirke: zooloska, botanicka, hemijska, fizikalna, etnografska, numizmaticka i arheoloska sa lapidarijem. Sakupljena je biblioteka od 40 000 knjiga.
Poslije drugog svijetskog rata dio ovog bogatog nasljedja predat je u vlasnistvo Zavicajnom muzeju Travnik.
Za vrijeme agresije na BiH od 1992 do 1995. godine u gimnaziji su bili smjesteni prognanici iz bosanske krajine od kojih su neki i dan danas tamo zbog nemogucnosti povratka u svoje domove u republici srpskoj.
U zgradi gimnazije danas je smjesten Srednjoskolski centar i Ekonomska skola.

Na  pocetak  stranice

 

STARI MOST NA LASVI

stari most na Lasvi U neposrednoj blizini Sarene dzamije stoji kameni most preko rijeke
Lasve. Na njemu je nekada stajao natois uklesan u kamenoj ploci. Danas je unisten. Prepis toga natpisa se sacuvao u jednoj rukopisnoj knjizi iz XVIII stoljeca. Na osnovu njega saznajemo da je most izgradio neki Mehmed 18.10.1591.godine.

Prilikom bombardovanja Travnika u
drugom svjetskom ratu most je stradao. Nakon toga je vise puta obnavljan, ali je u mnogome izgubio od svog autenticnog izgleda. Most je gradjen na tri luka, a sada su mu vidljiva samo dva. U ovom dijelu grada on je u ono vrijeme bio jedina veza sa desnom obalom Lasve, gdje se formirala jedna od najstarijih ulica-mahala Osoje.  

Na  pocetak  stranice

 

CESME

cesma pod lipom U Travniku su u tursko vrijeme bila provedena dva vodovoda koja su crpila vodu sa izvora Bunar Base. Prvi u Donjoj carsiji je postojao jos u XVIII stoljece, ali nije poznato ko ga je izgradio. Drigi vodovod je izgradio Mehmed-Pasa Kukavica u XVIII st. u Gornjoj carsiji. Na ovim vodovodima je bila podignuta 31 ulicna cesma, od kojih su do danas sacuvane samo cetiri.

Cesmu kod Hadzi Ali-begove dzamije podigao je isti donator. Sve do 1949. godine cesma je stajala uz dvorisni zid nedaleko od dzamije, a tada je
premjestena na zapadnu stranu, do sahat-kule. Na zidu je iznad korita uzidana kamena ploca sa natpisom o njenoj izgradnji.
I cesma koju je podigao vezir Perisan Mustafa-pasa 1798. godine, pomjerena je sa svog prvobitnog mjesta prilikom izgradnje hotela. Sada stoji uz turbe donatora. I ova, kao iprethodna cesma, spada u tip slobodno lociranih ulicnih cesmi sa kamenim koritom.
Uz dvorisni zid Teskeredzica dzamije u Poturmahali smjestena je cesma, koju je , kako se iz natpisa na turskom jeziku vidi, obnovila Ajisa -hanuma Teskeredzic.
Uz Sulejmaniju (Sarenu) dzamiju stoji cesma koju je 1833. godine obnovila Serifa Hafizadic.
Cesme su najcesce podizane uz dzamije jer su na njima vjernici prije odlaska u dzamiju uzimali abdest, ritualno pranje dijelova tijela prije molitve.

Na  pocetak  stranice

 

RUDOLFOVA KAFANA

Rudolfova kafana Pored potoka Sumece smjestila se malena kafanica, koju je 18. Juna 1887.godine posjetio prolazeci kroz Travnik, carevic Rudolf Habsburgovac. Pamti se da je u cast njegove posjete kafana lijepo obnovljena i isarana. Carevic je u njoj popio kahvu i valjda impresioniran cudesnim dozivljajem koji pruza boravak na tome mjestu, darovao novac da se kafana obnovi. Od tog novca je podignuta mala zidana zgrada u pseudomaurskom arhitektonskom stilu. Od tada Travnicani ovu kafanu prozvase "Rudolfova kafana".

Ali pored ovog imena i dalje ostaje u uptrebi naziv "Lutvina kahva" kako je ovome mjestu dao ime Ivo Andric u svom romanu " Travnicka hronika " :

" Na kraju travnicke carsije, ispod hladnog i hucnog izvora
Sumeca, postoji otkad svijet pamti mala "Lutvina kahva".
Toga prvog sopstvenika kafane, Lutve, ne sjecaju se ni najstariji ljudi;
taj je bar stotinjak godina vec na nekom od rasutih travnickih
grobalja, ali svi idu kod Lutve na kahvu i njegovo se ime pamti
i izgovara tamo gdje su zaboravljena imena tolikih
sultana, vezira i begova........."

Na  pocetak  stranice