Na ovoj stranici smo pretstavili ukratko najvaznije objekte od kulturnog i istorijskog znacaja za Travnik i Bosnu i Hercegovinu. |
|||||
|
|
||||
|
|
||||
|
|||||
|
|||||
|
|||||
|
|||||
|
|
||||
|
|
SULEJMANIJA ( SARENA ) |
||||||||||||||||
U podnozju tvrdjave, u danasnjoj Donjoj carsiji podignuta je vec u XVI stoljecu Gazi-agina dzamija. O njenom donatoru nisu sacuvani nikakvi podaci. Posto je bila u jako losem stanju, 1757. godine na njenom mjestu vezir Sopa Salem Camil Ahmed-aga podize novu dzamiju, koju su stanovnici mahale prozvali Camilija. Objekat je u donjem dijelu imao bezistan, a oko njega su bili nacickani mnogobrojni ducani u kojima su se razvijali raznovrsni orijentalni zanati.
|
HADZI ALI-BEGOVA |
|
Bosanski vezir Mehed-pasa Kukavica 1757. godine podize dzamiju u Gornjoj carsiji. Dzamija je stradala u pozaru, pa je na tom mjestu Hadzi Ali-beg Hasanpasic podigao novu bogomolju 1856. godine. Nad ulazom je ugradjena kamena ploca sa natpisom na turskom jeziku, u kome se pominje ovaj dobrotvor. Dzamija je jednostavna gradjevina kvadratne osnove, sa drvenim | |
trijemom nad ulazom. Na zapadnom
ulazu je 1866. godine ugradjen suncani sat, jedini ove vrste u Bosni i Hercegovini. Sat je
tipican primjerak arapske konstrukcije. Pokazivao je vrijeme "a la turka", sto
znaci da se sati pocinju odbrojavati od trenutka zalaska sunca, a ne od ponoci, kao kod
suvremenog racunanja vremena. Vrijeme se ocitava prema vrhu stijenke koju baca metalni
siljak postavljen okomito na zid dzamije. Uz Ali-begovu dzamiju stoji manja nekropola u kojoj je pored nekih znamenitih licnosti XVIII i XIX stoljeca sahranjen i sin Mehmed-pase Kukavice, Miri Miran Ibrahim-pasa i donator sadasnje dzamije Hadzi Ali-beg Hasanpasic. Nad njegovim mezarom su lijepi nisani sarajevske provencije, radjeni u bijelom kamenu. |
TESKEREDZICA |
|
U
Poturmahali je u XVIII stoljecu podigao dzamiju neki Muslihudin, po kome se ova mahala u
to vrijeme zvala Muslihudinova mahala. Dzamiju su 1863. godine obnovili Hamdibeg Dervisbeg
Teskeredzic, sto sazanajemo iz natpisa o njenoj obnovi, koji je sacuvao u Divanu (zbirka
pjesama) Fadil-pase Serifovica iz Sarajeva. Gradjevina je kvadratne osnove i ima lijepu kupolu. Nad ulazom stoji jednostavan trijem na cetiri stuba. U krugu dzamije je, pored nekoliko clanova porodice Teskeredzic, sahranjen Mehmed Dzudi Cohadzic, pjesnik rodom iz Sarajeva. |
|
Posjedovao je bogatu
biblioteku starih knjiga. Bio je u kadijskoj sluzbi u Travniku, gdje je i umro. Naslijedio
ga je njegov sin Mustafa Enisi, koji je takodje bio pjesnik i sahranjen je u istom
groblju. 1845. godine u ovom groblju je sahranjen neki Ekic efendija, koga mjestani pamte kao odlicna nalbanta (potkivac konja) i veterinara. U natpisu na uzglavnom nisanu stoji da je bio nalbant majstor (usta) i ime mu je bilo Mehmed-aga. O njemu se sacuvalo predanje da je potkivajuci konja imao obicaj ispod potkove staviti jedan dukat, u slucaju kada se putnik spremao na duzi put. Time je zelio dokazati da ce potkova izdrzati cio put i da ce na kraju on ponovo dobiti svoj dukat, ako putnik bude imao srece da se ziv i zdrav vrati u Travnik. |
KONATORSKA |
|
Na
mjestu nekadasnje mahale Konator, u donjoj carsiji, stoji manja dzamija sa neobicno strmim
krovom i drvenom munarom. Nije poznata godina njene gradnje, ali se iz kronograma koji
stoji nad ulazom u dzamiju vidi da je obnovljena 1863. godine od sredstava koja su
prikupili stanovnici Konatormahale. Danas ova dzamija sluzi kao privatni stambeni i
poslovni objekat. |
LONCARICA |
||
Nema pouzdanih podataka kada je ova dzamija nastala, ali se predpostavlja da je to bilo u prvoj polovini XVIII stoljeca. Iz zakladnice bosanskog valije Mehmed-pase Muhsinovica (1767) saznajemo da je dzamija bila dotrajala i da ju je vezir obnovio i tom prilikom uz dzamiju sagradio medresu i mekteb (osnovnu vjersku skolu). Dzamija je sradala u pozaru 1903. godine, nakon cega ju je obnovio hadzi Salih Kopcic. | ||
Dzamija je
jednostavna zidana gradjevina kvadratne osnove sa cetverovodnim krovom. Ima manje dvoriste
koje je sa dvije strane zatvoreno prizemnim zdanjem bivse medrese. Ispred dzamije je
nekropola ukojoj su sahranjene ucene licnosti, vecinom upravitelji Mehmed-pasine i Elci
Ibrahim-pasine medrese, te imami (vjerski sluzbenici) Sulejmanije, dzamije koja se nalazi
unjenoj blizini. |
MEDRESE |
||||
Elci
Ibrahim-pasina medresa |
||||
1706. godine bosanski vezir Elci Ibrahim Pasa u mahali Osoje izgradio je medresu, srednju islamsku teolosku skolu. U njoj je bila osnovana prva gradska biblioteka, kojoj je Ibrahim-pasa poklonio 103 rukom pisane knjige. Prilikom gradnje zeljeznicke pruge, 1892. godine medresa je srusena, ali je nedaleko od nje izgradjena nova zgrada. Sredstva je izdvojila tadasnja Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Projekat je uradio arhitekta Cirilo Ivekovic, autor poznate gradske vijecnice u Sarajevu. Nova medresa je izgradjena u pseudomaurskom stilu. Zgrada sa cetiri strane zatvara prostrano pravougaono dvoriste sa fintanom, koje se doima atraktivni u bogatoj igri svjetlosti i kitnjastoj dekoraciji otvorenog trijema koji pociva na stubovima. Objekat Medrese je bio prodajni salon namjestaja "Sipad" od 1985. godine do pocetka agresije na Bosnu i Hercegovinu, 1992. godine. 1994. godine objekat Medrese je nakon vise od 50 godina ponovo u funkciji skole koja je internatskog tipa sa punim nazivom "Elci Ibrahim-pasina medresa Travnik". To je skola tipa gimnazije prosirene sa vjerskim predmetima, nastavni proces traje 4 godine i ravnopravna je sa svim ostalim srednjim skolama posto je priznata i verifikovana od nadleznog Federalnog Ministarstva obrazovanja, nauke kulture i sporta Federacije Bosnie i Hercegovine.Skolske 1997/98 godine prva generacija ucenika zavrsila je svoje skolovanje u ovoj Medresi. Nova medresa je prozvana Fejzija medresa, po
efendiji Fejziji Dzulicu koji je bio odlican kaligraf i kaligrafski izveo kronogram o
izgradnji medrese. Autor kronogram je Ibrahim-beg Basagic, cije se pjesnicko ime Edhem
pominje u tekstu. Kamena ploca sa tim natpisom stoji na dvorisnom zidu, desno od ulaza. 1972. godine knjizevnik Ivo Andric je otkrio spomen ploco na kojoj je bakrenim slovima ispisan tekst o prvoj travnickoj biblioteci koju je u medresi osnovao Ibrahim-pasa. Spomen ploca se nalazi pored ulaza u zgradu.
|
SAHAT KULE |
||||||||||
U proslim vremenima sahat-kule su imale znacajnu
ulogu. Tada su samo rijetki i bogati pojedinci posjedovali satove, dok je ostalo
stanovnistvo vrijeme mjerilo jedino satovima sa sahat-kula. To su gradjevine visoke
do 20 metara. Podsjecaju na zvonike koji su se gradili u primorskim gradovima. U
unutrasnjosti su postavljene drvene stepenice koje vode na vrh kule gdje je smjesten satni
mehanizam. Brojcanici sa kazaljkama su postavljeni na sve cetiri strane, da bi se sa
raznih mjesta u gradu moglo ocitavati vrijeme. Satovi su pokazivali izvona otkucavala
vrijeme "a la turka". U proslim vremenima Travnik je bio naseljen iskljucivo
muslimanskim zivljem, koji je bio obavezan, u odredjeno vrijeme, posvetiti se molitvi pet
puta u toku dana. Tako su sahat-kule pored utilitarne imale i sakralnu ulogu,
obavjestavajuci stanovnistvo o vremenu molitve. Travnik je jedini grad u Bosni i Hercegovini koji ima dvije sahat-kule. Starija se nalazi u donjoj carsiji na Musali, prirodnoj zaravni ispod Starog grada. Na musali su se u tursko doba obavljale molitve pod otvorenim nebom u vrijeme vecih vjerskih praznika. Ne zna se kada je ova sahat-kula sagradjena. Na njoj su se sacuvale dvije ploce sa natpisima o obnovi. 1811. godine kulu je obnovio bosanski vezir Hilmi Ibrahim-pasa, a 1815. godine je neki Hazin Ibrahim-pasa obezbjedio sredstva za njen popravak.
|
STARA TRAVNICKA KUCA |
|
U mahali Osoj su se
sacuvali objekti stare stambene arhitekture iz XIX vijeka zahvaljujuci tome sto
katastrofalni pozar koji je izbio 1903. godine u Donjoj carsiji, nije zahvatio dijelove
grada koji su se nalazili na desnoj obali Lasve. U Osoju se i danas grade kuce u stilu stare bosanske arhitekture. Tipicna travnicka kuca sa kraja proslog vijeka imala je isturen gornji sprat u vidu erkera. Prizemlje je obicno zidano u kamenu, a gornji dijelovi od dizme i sepera. Krov je pokriven sindrom. Kuce se prema bastama, koje su obicno ogradjene visokim zidom, otvaraju dugackim drvenim verandama, a prema ulici manjim prozorima. Mahale su se gradile slobodno, bez odredjenog plana, ali sepostovao osnovni zakon-pravo na slobodan vidik. |
|
Zato su na prvi pogled kuce po
mahalama razbacane bez reda, ali svaka od njih zauzima idealan polozaj u prostoru tako da
je ziteljima omogucen lijep pogled na okolinu. Posto Osoje spada u kulturno-istorijsku zonu, to se u ovoj ulici i danas podizu kuce u stilu stare bosanske arhitekture. |
PRAVOSLAVNA CRKVA I SKOLA |
||
Iako je sredinom XVIII stoljeca Travnik bio naseljen pravoslavnim stanovnistvom, medju kojima su vecinom bili trgovci, sve do polovine XIX stoljeca nije bilo pravoslavne crkve u gradu. Vjerska sluzba se obavljala u obliznjem selu Grahoviku koje je imalo crkvu, odakle je dolazio pop i u Travnik i pod otvorenim nebom odrzavao sluzbu. Dozvolom turske vlasti 1854. godine izgradjena je pravoslavna crkva u Travniku. U ovoj crkvi cuvaju se vrijedne stare ikone: Deisis (XVII st.-sl.dole lijevo) , Bogorodica sa arhandjelima i svetiteljima (XVIII st.) i Bogorodica sa malim Hristom i svetiteljima (XIX st.-sl.dole desno). Takodje se tu cuvaju i stare crkvene knjige iz XVII i XVIII stoljeca. To su grcko Jevandjelje, Psaltir i Apostol i srpski Palstir sa caslovcem i srpski Oktoih sa grbom Crnojevica. | ||
Pored crkve je 1870. godine podignuta zgrada srpsko-pravoslavne skole. Zemljiste za gradnju poklonio je Semsi-beg Hasanpasic-Kukavcic. Sredstva za izgradnju zgrade izdvojila je srpsko-pravoslavna opstina i turska vlast u iznosu od 80000 grosa. | ||
Zgrada je vise puta preuredjivana i pretvorena u parohijski dom. I danas se koristi u stambene svrhe. Uz crkvu se nalazi groblje na kome je sahranjivanje pocelo polovinom XIX stoljeca, ali spomenici iz tog vremena nisu sacuvani. |
GROBLJA |
||
Posebnu
zanimljivost u Travniku cine veliki kompleksi starih grobalja locirani su u gradu, a manje
nekropole iz XVIII i XIX stoljeca su smjestene uz samu glavnu ulicu. Grad je sa svih
strana opasan grobljima raznih konfesionalnih grupa. Posebnu vrijednost imaju bogato ukraseni islamski nadgrobnici iz XVIII i XIX st. sa natpisima, locirani uz Hadzi Ali-begovu dzamiju , Lukacku dzamiju i u dvoristu bivse medrese Mehmed-pase Kukavice. Tu su sahranjeni bliski rodjaci pojedinih vezira i visoki dostojanstvenici koji su bili u njihovoj sluzbi. |
||
Na nisanima su lijepo
klesani natpisi u arapskom pismu, koji pretstavljaju svojevrsne dokumente u kamenu. Od posebnog znacaja su Sehitski nisani koji se nalaze na poturmahalskom groblju kod dzamije na Loncarici i na maloj nekropoli koja je locirana iza Hotela "Orijent". To su najstariji nisani. Poticu sa kraja XV st., iz vremena turskog osvajanja Bosne. |
||
Klesali su ih domaci majstori koji nisu dobro poznavali pravi izgled nisana,
te su ih radili po uzoru na krscanske nadgrobne stecke, u obliku stuba. Zbog toga su ovi
nisani velikih dimenzija, negdje visoki i preko dva metra. Na starim grobljima se sacuvao
i jedan broj nisana bez natpisa. Oni su u Travniku podizani sve do pocetka XVIII st., kada
je arapsko pismo u potpunosti prihvaceno kod klesara i od tada se bez izuzetaka pojavljuje
na svim nadgrobnicima.
Jevrejsko groblje na Bojni, brezuljku na
jugozapadnom dijelu Travnika, potice iz XVIII stoljeca. Najstariji datiran spomenik je iz
1762. godine. Nadgrobnici su poluoblicaste forme, a na prednjoj strani spomenika su
uklesani natpisi na hebrejskom jeziku. |
||
U blizini jevrejskog groblja smjesteno je katolicko groblje u kome se sahranjivanje pocelo vrsiti u XVIII stoljecu, ali se nisu sacuvali spomenici iz tog perioda. U posebno ogradjenom prostoru nalaze se grobovi svecenika i profesora koji su predavali u nadbiskupijskoj gimnaziji u Travniku. Na njihovim grobovima stoje zeljezni krizevi sa raspelima. Tu je sahranjen znameniti istrazivac, biolog profesor Erich Brandis. U istom groblju je sahranjen i gimnazijski djak Petar Barbaric, koji je bio izuzetno posvecen vjeri. Umro je mlad i oko njegove osobenosti se kod religioznog svijeta stvorilo vjerovanje o njegovim svetackim atributima. Po pricanju ocevidaca, nad Barbaricevim grobom je nakon smrti sijala neka cudna svijetlost. Smatra se da su njegovi zemni ostaci kasnije preneseni na neko drugo mjesto. Nad grobom se sada nalazi spomenik novijeg datuma.
|
TURBETA |
|
Travnik je grad sa najvecim brojem turbeta (mauzoleja) u Bosni iHercegovini. Ne racunajuci Jeniseherlijino sruseno turbe, koje se nalazilo u dvoristu bivse medrese Mehmed-pase Kukavice i poruseno turbe Rehima i Rahime, koje je nekad stajalo na groblju smjestenom iza hotela, u gradu su sacuvan cetiri otvorena i dva zatvorena turbeta. Turbeta otvorenog tipa su viseugaone ili cetvorougaone osnove sa stubovima koje su medjusobno vezane lukovima. | |
Turbeta su
prekrivena mrezastim zicnim kupolama, a izmedju stubova je kovana zeljezna ograda.
Zatvorena turbeta su jednostavne, manje zidane gradjevine prekrivene cetveroslivnim
krovom. Kod hotela se nalaza dva turbeta pod kojima su sahranjena trojica bosanskih vezira . Pod turbetom sestougaone osnove sahranjen je valija Perisan Mustafa-pasa, koji je Bosnom upravljao od 1796. do 1798. godine. Sarkofag i nisani su bogato dekorirani stiliziranim biljnim ornamentima. Cetverougaono turbe sa osam kamenih stubova je podignuto nad mezarjima dvojice vezira : Muhsin Zade Abdulah-pase i Hafiz Ali Dzelaludin-pase. Abdulah-pasa je cetiri puta postavljan za vezira. Umro je 1748. godine. U natpisu koji je uklesan na uzglavnom nisanu pise na turskom jeziku da je bio i veliki vezir. Nadgrobnik je lijep rad carigradskih majstora. I spomenik koji stoji nad mezarom Dzelaludin-pase je carigradske provenijencije, izuzetno lijepo dekoriran. U ornamentici se pojavljuju elementi turskog baroka. Dzelaludin-pasa je za bosanskog vezira postavljen 1819. godine i na tom polozaju je ostao sve do svoje smrti 1822. godine. Dzelalija je bio veoma strog vezir. Cim je dosao u Travnik dao je smaknuti tri stotine bosanskih begova i sedam kapetana. Na zidu jedne stare kuce koja je stajala nedaleko od turbeta, bio je postavljen arsin (turska mjera), a na oba kraja zeljezne sipke bio je utisnut Dzelalijin pecat. Po cijeloj Bosni se pronio glas o ovom arsinu, kao upozorenje da za svakoga vazi ista mjera u dodjeli pravde. U travniku je bilo ko mogao izmjeriti tkaninu na tom arsinu ako je mislio da ga je trgovac prevario, sto se u Dzelaludinovo vrijeme rijetko desavalo. U groblju pored Jeni dzamije sahranjen je
bosanski vezir Abdulah-pasa Deftedarija, rodom iz Sarajeva. Cetiri godine se nalazio na
polozaju vezira. Umro je 1785. godine. Vjeruje se da je bio otrovan jer nije htio
postupiti po nalogu porte, vezano za neki spor sa Austrijom. Tom prilikom je navodno
rekao: "S ramena glavu dajem, a kamena jednog ne dam". Radilo se tu o
nekim granicnim bosanskim teritorijama koje su se trebale ustupiti Austrijancima. Turbe
podignuto nad njegovim mezarom je cetverougaone osnove sa osam stubova. Nadgrobnik je
ukrasen ornamentima neobarokskog stila. Na maloj nekropoli iza hotela stoji zatvoreno turbe u kome je
sahranjen pjesnik i sejh hadzi Abdulvehab Ilhamija iz Zepca. Pisao je pjesme na bosanskom
i turskom jeziku i kroz njih kritikovao tadasnji poredak u zemlji. |
ISUSOVACKA GIMNAZIJA |
|
1882. godine Vrhbosanska
nadbiskupija osniva Gimnaziju u Travniku. Zgrada je podignuta do 1888. godine na desnoj
obali Lasve, na mjestu gdje je nekada bila turska vojarna, dzamija i tophana (radionica za
lijevanje topova). Arhitektonski kompleks na dva kata sa cetiri strane zatvara atrijum u koji je ukljucena i jednobrodna bazilikalna crkva polukruzne apside i poluoblicastog svoda. |
|
Crkva je posvecena sv. Alojziju. Na
prednjoj strani zgrade je crkveno procelje, a iznad njega zvonik radjen u neobaroknom
stilu. Crkva sa sjemenistem izgradjena je po projektu arhitekte Ivana Holca. Enterijer je
bogato ukrasen biljnim i geometrijskim ornamentalnim partijama, a na svodu su medaljoni sa
likovima svetitelja koji predstavljaju likovno najvrijednije dijelove u crkvi. Crkva danas
nije u funkciji. Uz gimnaziju je bilo i dijecije sjemeniste u kojem su boravili internisti (seminarci) koji su se pripremali za bogoslovije. Skolu su pohadjali i vanjski djaci, eksternisti, koji su pripadali drugim konfesijama i pripremali se za pozive u drzavnoj sluzbi. Zahvaljujuci predanosti pojedinih profesora, u gimnazijskim kabinetima su vremenom sakupljeni bogati i vrijedni eksponati iz raznih oblasti, te su formirane nekolike zbirke: zooloska, botanicka, hemijska, fizikalna, etnografska, numizmaticka i arheoloska sa lapidarijem. Sakupljena je biblioteka od 40 000 knjiga. Poslije drugog svijetskog rata dio ovog bogatog nasljedja predat je u vlasnistvo Zavicajnom muzeju Travnik. Za vrijeme agresije na BiH od 1992 do 1995. godine u gimnaziji su bili smjesteni prognanici iz bosanske krajine od kojih su neki i dan danas tamo zbog nemogucnosti povratka u svoje domove u republici srpskoj. U zgradi gimnazije danas je smjesten Srednjoskolski centar i Ekonomska skola. |
STARI MOST NA LASVI |
|
U neposrednoj blizini
Sarene dzamije stoji kameni most preko rijeke Lasve. Na njemu je nekada stajao natois uklesan u kamenoj ploci. Danas je unisten. Prepis toga natpisa se sacuvao u jednoj rukopisnoj knjizi iz XVIII stoljeca. Na osnovu njega saznajemo da je most izgradio neki Mehmed 18.10.1591.godine. Prilikom bombardovanja Travnika u |
|
drugom svjetskom ratu most je stradao. Nakon toga je vise puta obnavljan, ali je u mnogome izgubio od svog autenticnog izgleda. Most je gradjen na tri luka, a sada su mu vidljiva samo dva. U ovom dijelu grada on je u ono vrijeme bio jedina veza sa desnom obalom Lasve, gdje se formirala jedna od najstarijih ulica-mahala Osoje. |
CESME |
|
U Travniku su u tursko
vrijeme bila provedena dva vodovoda koja su crpila vodu sa izvora Bunar Base. Prvi u
Donjoj carsiji je postojao jos u XVIII stoljece, ali nije poznato ko ga je izgradio. Drigi
vodovod je izgradio Mehmed-Pasa Kukavica u XVIII st. u Gornjoj carsiji. Na ovim vodovodima
je bila podignuta 31 ulicna cesma, od kojih su do danas sacuvane samo cetiri. Cesmu kod Hadzi Ali-begove dzamije podigao je isti donator. Sve do 1949. godine cesma je stajala uz dvorisni zid nedaleko od dzamije, a tada je |
|
premjestena na zapadnu
stranu, do sahat-kule. Na zidu je iznad korita uzidana kamena ploca sa natpisom o njenoj
izgradnji. I cesma koju je podigao vezir Perisan Mustafa-pasa 1798. godine, pomjerena je sa svog prvobitnog mjesta prilikom izgradnje hotela. Sada stoji uz turbe donatora. I ova, kao iprethodna cesma, spada u tip slobodno lociranih ulicnih cesmi sa kamenim koritom. Uz dvorisni zid Teskeredzica dzamije u Poturmahali smjestena je cesma, koju je , kako se iz natpisa na turskom jeziku vidi, obnovila Ajisa -hanuma Teskeredzic. Uz Sulejmaniju (Sarenu) dzamiju stoji cesma koju je 1833. godine obnovila Serifa Hafizadic. Cesme su najcesce podizane uz dzamije jer su na njima vjernici prije odlaska u dzamiju uzimali abdest, ritualno pranje dijelova tijela prije molitve. |
RUDOLFOVA KAFANA |
|
Pored potoka Sumece smjestila se malena kafanica, koju je 18. Juna 1887.godine posjetio prolazeci kroz Travnik, carevic Rudolf Habsburgovac. Pamti se da je u cast njegove posjete kafana lijepo obnovljena i isarana. Carevic je u njoj popio kahvu i valjda impresioniran cudesnim dozivljajem koji pruza boravak na tome mjestu, darovao novac da se kafana obnovi. Od tog novca je podignuta mala zidana zgrada u pseudomaurskom arhitektonskom stilu. Od tada Travnicani ovu kafanu prozvase "Rudolfova kafana". | |
Ali pored ovog imena i dalje ostaje u uptrebi naziv "Lutvina kahva" kako je ovome mjestu dao ime Ivo Andric u svom romanu " Travnicka hronika " : " Na kraju travnicke
carsije, ispod hladnog i hucnog izvora |